Čak i umjerena dehidriranost (nedostatak vode) može smanjiti jasno razmišljanje, upozoravaju znanstvenici. Blaga do umjerena dehidriranost vodi do poremećaja pažnje i otežanog donošenja odluka.
Znanstvenici su utvrdili da je dehidriranost posebno stvarala probleme u zadacima koji zahtijevaju pažnju, motoričku koordiniranost i takozvanu izvršnu funkciju, koja uključuje, na primjer, snalaženje na zemljopisnim kartama, pravopis, računanje ili ispravljanje tekstova.
Fizička spremnost je dovedena u pitanje kada neka osoba izgubi dva posto tjelesne mase, naročito nakon vježbanja u toplom okruženju. Znanstvenici su istraživali što se tada događa u mozgu uz jednak gubitak tečnosti. Negativni učinci nisu bili dramatični, ali su rasli sa sve većim nedostatkom vode u organizmu. Opći simptomi dehidriranosti su: nemoć, slabost mišića, smanjeno lučenje urina i zbunjenost.
Ne treba uzimati ni previše vode i ići u drugu krajnost jer tada može doći do opasnog stanja – hiponatremije. Znanstvenici poručuju da je potrebno pratiti boju urina – ona je vrlo svijetla ako se unosi previše tečnosti, a intenzivna i tamnije žuta ako je urin dehidriran.
Žeđ bi trebala biti dobar znak kada treba piti vodu, no i ona zna zakazati, ako je mozak preokupiran radnim zadacima, što nije neuobičajeno u današnje dinamično vrijeme. Stoga razni stručnjaci preporučuju da se dnevni unos tekućina odrasle osobe kreće od 1.5-2.5 l na dan. U to se, osim vode, računa juha, kava, sokovi i sl.. Svaka osoba ima svoje dnevne potrebe. Ako se držimo prosjeka nećemo pogriješiti.
Dobra je navika dan započeti unosom mlake vode, 4-6 dcl, što višestruko pomaže organizmu da se stavi u ‘radni pogon’. Ako tijekom dana, uz obroke, popijemo približno istu količinu tekućine, vrlo brzo smo na poželjnom prosjeku. Vrućine i povećani fizički napori zahtijevaju dodatan unos tekućine, a tu žeđ može biti izvrstan pokazatelj koliku količinu tada treba nadoknaditi.
M.Z.
