kavalir2Drage moje dame živimo u vremenu kroničnog nedostatka kavalira. Da li stvarno želite frajera kojemu morate davati upute da vam pridrži stolicu, skine kaput ili otvori vrata. Da li se slažete samnom so far? Ne, ne nosim naočale i nemam kosu skupljenu u rep, zapravo uopće ne ličim na učiteljicu. Prilično sam izgubljena onako poput većine žena bar se nadam. Ne mogu naći ključ u torbi, ali baš nikada. Gotovo u 80% slučajeva moram isprazniti cijelu torbu ispred ulaznih vrata zgrade što i nije neki problem, ali je problem kada uđem u zgradu, odvezem se liftom do svog kata i to ponovim sve još jednom. Barem nemam nikakvih mrvica u torbi:) Jednom sam čak nasred ceste u Poreču izbacila sve stvari iz torbice jer nisam mogla naći mobitel koji je puno veći od ključeva, a očekivala sam vrlo važan poziv.

Ok, vraćamo se na gospodina NISAM KAVALIR. Doslovno prezirem muškarce koji prelaze preko činjenice da ste zapravo nježniji spol i da je njemu dužnost da vam pomogne. Da, ja želim ravnopravan odnos sa muškarcima, ali i dalje želim da me se tetoši, ne vidim u tome ništa loše.

Evo primjera, ja i moje dvije kolegice smo radile u istoj prostoriji i ponestalo nam je vode iz aparata, trebalo je promijeniti balon. Taman nam ulazi jedan kolega IT-evac koji inače izgleda kao Garfield koji se vuče po stanu, samo razmišlja što ima u frižideru  i mi ga naravno odmah zamolimo da nam zamijeni balon. A on zamislite kaže kako ne može, kao boli ga kralježnica. Naravno da smo ga odmah napale kao kakav je on muškarac i slično. A on nam na to kaže:  „Pa htjele ste emancipaciju, zar ne?“. Ako je to definicija emancipacije, radije bih da se vratimo u vrijeme kada mi frajer treba pokloniti maramicu koju bih ja naravno čuvala blizu svog srca.

Dakle, da nešto razjasnimo od žena se  bez obzira na emancipaciju očekuje da budu dame i to s visokom razinom x kromosoma, dok je postalo normalno da maniri kod frajera hlape. Pa za koga da žene budu dame? Nema kavalira koji bi ih osvojili……Ili je sve stvar kromosoma?

A kada je osvoje, frajerima uopće više nije izazov ili zadovoljstvo usrećiti, iznenaditi ili nešto treće svoju bolju polovicu…ono, njegova je pa why bother.… Nemojte se previše uljuljati, jer mogle bi potražiti slatkiše u drugom dućanu i to vam ozbiljno govorim.

Eto, nepopravljiva sam romantičarka…volim ruže, čokoladice, volim da mi sipa šećer u čaj, da mi govori slatke riječi, da mi pušta naše pjesme preko mobitela, da me draga po kosi. I vjerujte nisam ja jedina takva, o da, ima nas još puno takvih, samo se boje reći, glume ono što nisu i govore gluposti poput …ruže su bezveze….ako to misle ozbiljno onda su im se očito neke daskice poremetile još u djetinjstvu. Uglavnom, želim reći…i dalje nas ima većina koje smo nježne i ženstvene, ali problem je što su sve više in macho tipovi, kavaliri polako iščezavaju. Pa za koga da budemo ženstvene i nježne, za macho spiljske modificirane frajere..bljak!

Zato poručujem ovim putem svim muškarcima da se ne boje biti muškarci u pravom smislu te riječi…kavaliri su traženi. Niste manje muškarci samo zato jer nas mazite i tetošite, probajte. We dare you! Javite nam rezultate:)

Kraljica